Glagoli percepcije

U prvome dijelu istraživanja cilj nam je bio izabrati jednu skupinu glagola koja bi služila kao prvi uzorak na kojem bi se izgradila baza koja bi se nadograđivala daljnjim istraživanjima. Odlučili smo se za tzv. glagole percepcije (usp. Brač i Bošnjak Botica 2015) koji se u hrvatskome jezikoslovlju nazivaju i percepcijskim glagolima (npr. Mihaljević 2011, Raffaelli 2017) ili osjetilnim glagolima (npr. Burić 2021 i 2021a). Riječ je o skupini koja se jasno izdvaja na temelju svojih sintaktičko-značenjskih obilježja i česta je tema u lingvističkoj literaturi. Glagoli percepcije najviše su proučavani u okviru argumentne strukture (npr. Willems i Defrancq 2000), polisemije (npr. Sweetser 1990, Grezka 2009) i kontrastivnih, odnosno tipoloških istraživanja (npr. Viberg 1983).

Percepcija je „zamjećivanje, zamjedba, opažaj“, odnosno naziv kojim se u psihologiji označava „psihički proces kojim se zahvaća i upoznaje objektivna realnost, a nastaje djelovanjem fizikalnih procesa iz okoline (uključujući i procese u vlastitom tijelu) na osjetila“^[1]. Budući da nam percepcija omogućuje „stjecanje informacija o važnim svojstvima okolnih predmeta, bića, pojava, o njihovu prostornom i vremenskom razmještaju, oblicima i veličini te kvalitativnim i intenzitetnim razlikama“, ima nezaobilaznu ulogu u preživljavanju (ibid.).

Percepcija je vezana uz pojam osjeta, „doživljaja koji nastaje djelovanjem fizikalno-kemijskih procesa određene vrste, intenziteta i trajanja na osjetni sustav“^[2]. Osjeti su samo dio daleko složenijih doživljaja koji čine percepciju, a najčešće se klasificiraju u tzv. modalitetne skupine, i to „osjet vida, sluha, njuha, okusa, dodira, bola, temperature, kinestetički osjet i organski osjet“ (ibid.).

Zbog važnosti osjeta vida u ovome, prvom dijelu istraživanja odlučili smo se najprije usredotočiti na podskupinu glagola vidne percepcije.

Glagoli vidne percepcije

Vid nije samo „najistraženiji osjetni modalitet“ (Marić i Domijan 2018 : 312), već i najsloženiji i najrazvijeniji osjet kod ljudskih bića i većine ostalih bića koja se kreću (Gerrig i Zimbardo, 2008: 103). Većina naših doživljaja svijeta i sjećanja temelji se na vidu (Kandel i sur. 2000: 492).

Poznato je također da je leksičko polje glagola vida općenito bogatije od onoga ostalih glagola percepcije te ono u kojem se nalazi najveći broj figurativnih izraza i frazema u odnosu leksička polja ostalih osjeta (npr. Grezka 2009).

Glagoli vidne percepcije često proširuju svoje značenje prema apstraktnijim domenama (poput znanja), odnosno neke apstraktnije pojave mi razumijevamo pomoću pojavnosti povezanih s vidom ili gledanjem. Primjerice, rečenica Vidim da imaš problema, ako je izgovorimo na telefonu i pritom ne vidimo sugovornika, zapravo znači Razumijem da imaš problema. U tom se primjeru glagol vidne percepcije vidjeti ne rabi sa značenjem 'ugledati što očima', već sa značenjem 'razumjeti, zaključiti', što je moguće na temelju pojmovne projekcije kojom gledanje (vid) proširuje značenje u 'razumjeti, shvatiti', a to je pak moguće na temelju konceptualne metafore znati je vidjeti^[3].

---